Animals, two by two
| srpanj, 2004 | ||||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Pa nista posebno, samo teme koje mi dodju na pamet a o kojima mi se da pisati :)
Pa nista posebno, samo teme koje mi dodju na pamet a o kojima mi se da pisati :)
Admin
Uredi blog
Uredi blog
23.07.2004., petak
Nema jednostavnije oslikanog simbola na svijetu. Svaki most je simbol ljudske mogućnosti u prevazilaženju prepreka, kako bi rekli, Bogom danih. A ovaj most je ujedno bio (i jeste) znak za mržnju i netrpeljivost među ljudima.Sad mu se pokušava vratiti ona stara slava. Jedan od najljepših mostova svijeta. Najviši i najduži kameni most u Europi. Komad historije iz davne 1566. Novi Stari most je građen od ostataka materijala na dnu Neretve i kamena iz Turske iz iste regije kao i originalni kamen. Izgleda bolje nego je ikada prije! Može se samo nadat da ovo doprinosi nekakvom ujedinjenju i zbližavanju puka. Valjda će ta silna, očita da očiglednija biti ne može simbolika prodrijet kroz nekoga. Mostar je sačinjen od dva razdvojena bića. Vladari vladaju a narod se jedva trpi. Već odavno je to prepolovljeni eksperiment Bosne i Hercegovine a nova mu se era skriveno odaje i polako. Hmmm, al' možda sam ja tek jedan suludi optimista. http://www.sarajevo-x.com/clanak/040723001 http://www.unobserver.com/layout4.php?id=1813&blz=1 |
14.07.2004., srijeda
Mostar na mapi
|
Čitam danas vijesti po internetu. Gdje god se okrenem, spominju Mostar i otvaranje rekonstruiranog mosta. Dolazi princ Charles, Berlusconi, turski predsjednik, svakakvi nekakvi stranci. Koji kurac dolaze? Da bi izmuzli BiH za tih dan-dva koliko će provest tu? Da bi napravili fini photo op? Da se nađu na finim stranicama historije? Bezveze... Pa gdje su bili kad je trebalo? Sad dolaze ne bi li pokupili malo simbolike i za sebe. A nije ih ni briga u kakvom je stanju taj Mostar i ta BiH. Važno je samo da će oni biti prisutni tu kada će svijet to pratiti. Gdje bijahu prošle sedmice na dženazi Srebreničanima? Jedva da ih je šakica došla, a bolje da su tu nego na otvaranju nekog objekta. Navikli smo na ovakva sranja, zar ne? |
Sagorjeva Bosna
|
Posjetim Nezavisne često, svakodnevno. Najnormalnije su od novina. Fino ti kažu vijesti i dodaju pokoje op-ed dijelo. Po običaju mi se ta djela sviđaju, no u zadnjih nekoliko sedmica su ekstra! Mirno napisani, argumentirani, logični i razumni članci, ej... To je milina vidit. Glasam za ovu dvojicu dole za Predsjedništvo. Ustvari, imam pravo glasa samo za onog čije ime zvuči "bošnjački." Ali, da mogu biram ih obojicu! ______________ Piše: Slavo KUKIĆ "Pravda je zadovoljena Prethodni je tjedan bilo življe nego inače. A sve je počelo odlukom o smjeni galerije likova s političke i gospodarske scene Republike Srpske. Izgleda, međutim, da su Ešdaunovu odluku partije iz vlasti ovog entiteta, ali i one iz Federacije dakako, dočekale kao kec na deset. I da je žele iskoristiti u funkciji predizbornog pridobijanja biračkoga tijela. S jedne strane barikade ponovo su Rašini "junaci", s druge im, pak, istom mjerom vraćaju zaljubljenici islamskih deklaracija." Nastavak ovdje... _______________ Piše: Almedin ŠIŠIĆ "Lakoća varanja Krenuli su žestoko ovih dana lideri nacionalnih stranaka prema svojim nacionalnim 'torovima'. Logično. Bliži se oktobar i općinski izbori. Jedna za drugom, stvaraju se vještačke afere u kojima vodeće uloge zauzimaju vladajuće nacionalne stranke s njihovim liderima na čelu kao glavnim medijskim glumcima..." Nastavak ovdje... |
12.07.2004., ponedjeljak
Jedanaesti juli u Bosni označava (na tri načina, naravno) tragediju zvanom Srebrenica. Ove godine je ukopano preko 300 tijela stanovnika, uglavnom muškaraca i dječaka, ovog nesretnog grada.Sjećam se tog i dana oko 11. jula 1995, dok sam bio u Bosni. Nakon tri godine pakla na zemlji, čovjek bi pomislio da ga ništa više zaprepastit ne može. No, jasno se sjećam TV slika iz Srebrenice tih dana. Osjećao bih se sjebano, mada mi je bilo 15 godina, ono, šta ja znam. Ali, ipak, tuga te obuzme a s njom i strah, ludilo, nevjerovanje, mržnja. Odveli su mame, sestre i nene i zatvorili ih žicom dok su ubijali njihove sinove, braću, očeve i djedove. Imam vrlo sjebanu memoriju o životu svome ali tih se prizora jasno sjećam. Bilo je to nešto stravično, nevjerovatno. I dan danas postoji ta neka mržnja koja se probudi na dane kakav je danas. Nije ta mržnja nikome potrebna niti kome dobro zadaje, ali je tu, ljudska je emocija. Kako da se drugačije neko osjeća kad se sjeti iskustava iz rata. Imam prijatelja sa svih strana i njih sve cijenim i volim pa se ponekad i osjećam krivim što imam osjećaje mržnje prema onima koji su dio naroda čiji su pojedinci (u velikom broju) činili ovakva zla. I "moji" su radili to, ali način na koji je to urađeno u Srebrenici je nešto što se ne može opravdavati ničim. Ne znam šta je poenta ovog posta, valjda da pokažem bar neku emociju u vezi sa Srebrenicom. Zoran Ćatić je to puno bolje opisao od mene: Istoriju pišu pobjednici. |
11.07.2004., nedjelja
|
Eto što ti je Mr. Gay Norveške (vidi dole)... Da ne bi Nedima ne bi sad ni stajao na raskrnici života Svoga. Kupih sebi home gym. Odlučio sam konačno da počnem vježbat polak-polak ne bi li koji mišić dobio. Nakon nekoliko godina samoodluke o celibatu sad idem u boj. Sređujem se i trazim kurca. :) Fino mi je samom, ali sam se poželio uz nekog prikučit i gledat film. Mogo sam se i učlanit u neku teretanu, ali da svaki dan umoran s posla idem na to, nema od toga ništa jer ću uvijek tražiti izgovore da ne idem. A ovako u kući mi je, samo siđem u podrum, navijem muziku i ribaj! Nisam dosad nikad ovako odlučan bio ali me pomalo strah da to ne zapostavim. Možda bih i trebo biti optimista, ali znam sebe suviše dobro. Rijetko šta završim kad započnem. Ali stvarno, ovaj put nikad odlučniji nisam bio o nečemu, bilo čemu. Biće to uzbudljivo... kad primjetim mišić ili dva, ahahaha. Držite mi fige! :) |
10.07.2004., subota
|
Silovao, ubijao, protjerivao tokom tri i po godine... a sud u Sarajevu ga osudio na cak 5 (pet!) godina zatvora... Da nije tužno bilo bi smiješno. Ko koga jebe u zdrav mozak? Pa zašto se uopšte tužimo na Haški tribunal da nije dovoljno oštar u presudama? Pa ako mi sami nekome damo kaznu koju bi dobio i da je dilao drogu šta uopšte imamo reći strancima? Čudna je to zemlja, Bosna. Jeste l' skužili? Ja jesam davnih dana ali me svakodnevno neka novina iznenadi i zaprepasti. Bio sam u Bosni prošle godine da posjetim familiju i obiđem malo domovinu. Nakon samo sedmicu dana sam potpuno shvatio zašto niko i nije bas vruć za tom zemljom i zašto masa mladih hoće vani. Koji kurac će tamo bez ikakve prespektive? Da budu svjedoci ovakvim sramotama? Nije mi jasno... Koliko godina još mora proći da se Bosna vrati na normalu? Neke tamo udruge Srba hoće referendum da se otcjepe od Bosne... Ima li pametnog???? Ko će od tog išta dobit? Taj narod živi na rubu siromaštva a oni bi samo o politici. Uh. Glava me zaboli. |
|
Danas sam konačno nabavio DVD koji može da play regiju 0. Jebem ti Amerikance i njihovo prednačenje... Mjesec dana mi je trebalo da dođem do ovog kurca. A kako to, pitate se? Pa Amerikanci su izolirani, njima je sasvim dovoljno to pola Sjeverne Amerike koje drže. Uopšte ih niko drugi ne zanima, jedino ako nije u pitanju njihov, je li, nacionalni interes. Nafta, privreda i te stvari... Odem u Circuit City i pitam gnjavatora koji ti ne da da u miru razgledaš stvari, pitam ga ima te li vi DVD player koji može play PAL signal. "Sorry?" PAL, you know, in Europe they use PAL for their video encoding. Čovjek zabezekno u mene ko u tele u šarena vrata. Niš, samo slegnem ramenima i zaželim mu lijep dan. I šta sad on mene ima pitat "can I help you" svaki put kad uđem u jedan ovakav objekt kad on nema blage veze o osnovnim stvarima poput video reprodukcije. Marš! No, dočepao sam se tog DVD playera koji, btw, pravi jedna mala kompanijica zvana Cyberhome. On moze play taj DVD a Sonyjev player koji je triput skuplji nemre... Eh gluposti, bože. DVD je snimka Eurovizije 2004. Htio sam se vidjeti na ekranu pošto sam prisustvovao toj manifestaciji u Istanbulu. A kako je fino bilo, majko mila... Da ne pišem o tome jer nema tih riječi koje su dovoljne za opis, odite na Webshots galeriju gdje se nalazi negdje oko 600 slika koje prepricavaju tih 9 dana solidno. To je ostavilo toliki dojam na mene da sam odlučio da idem u Ukrajinu sljedeće godine, tačnije u Kijev gdje će se to održati... Ma, nemam riječi, odite vidjeti slike. :) |
07.07.2004., srijeda
Bosanski peder out u Norveškoj
Moraš izać van zemlje da bi bio iskren sebi i svojim bližnjima...Nedim Hasanbegović je 20-godisnji Bosanac koji živi u Norveškoj od 1993. On je gay i upravo je osvojio titulu Mr. Gay Norveške. Sladak ko bombona a sama njegova pojava budi neki optimizam. Blago se Norvežanima pa nisu zadrti ko mi u Bosni... Mi možemo samo sanjati o danu kad će mladići i djevojke u Bosni moći biti otvoreni poput Nedima. Ih... glava boli kad se pomisli. Ta je zemlja puna problema da nikome nisu ni na pamet pederi i njihove tegobe... Ali, ipak, Hrvatska se pošteno pomakla što se tiše prava homoseksualaca jer oni su ipak shvatili šta znači Europa i kojim putem treba ići da bi se došlo do nje. Mi još uvijek stenjemo, onako izgubljeni na pola puta bez kompasa. Na vidiku ima pozitivnosti meni se čini... Počeo se snimat film "Go West" - priča koja je probudila veliko interesovanje a radi se o ljubavi dvojice mladića različitih nacionalisti za vrijeme rata 90-tih. Ma evo jedva čekam da se i završi snimanje... Zamisli to, e, pozitivni film o pederima a radnja se odvija u Bosni... a joj... :) Tu je i stranica www.queer.ba koja je prozor novopečenog Udruženja Q koje se rodilo skupom ljudi sa Sarajevo-X. Polako su krenuli i može se očekivati koliko-toliko svijetla budućnost. A meni Nedim jos ne izlazi iz glave. Bas mu hvala i dabogda doso u Bosnu i naucio nekog ponesto! |
06.07.2004., utorak
|
Pa dobro, mozda sam bio i suvise optimistican sa onim pitanjem na kraju posta prvijenca. Ma nisam ni mislio da ce neko doci i procitati to, ipak tek startujem a ima puno interesantnijih blogova koji vec postaju kultni. A kako naci teme za pisati? Mozda najbolje pisati o onome sto me tista, jer, bog zna toga ima na pretek... Evo trenutno sam na poslu, ubijam se, osjecam se kao da je ponedjeljak. Sefice mi nema, sto, nagadjate mora biti dobra stvar, no u mom slucaju nije. Posto nje nema, tu je rezervni i totalno mi crpi krv. Mlad je i glup kao vecina 20-godisnjaka. Znam, jedam sam od njih... Ali eto on je kao neki sef a pojma nema sta radi. No, nema veze, zivot tece dalje. Desetak minuta je ostalo do kraja radnog dana i ne mogu reci da mi se zuri vani, jer me ceka silni saobracaj i vrelina. Znaci, idem, a vi koji svratite, vratite se, mozda bude kasnije nesto interesantnije :) |
04.07.2004., nedjelja
|
Eh, evo prvog posta... vidim da je blog.hr doslovno eksplodiro. Ponekad svratim kad mi je dosadno da vidim sta ljudi pricaju i uglavnom se ima sta procitat. Uglavnom su to price i pricice iz licnog zivota, kojekakva misljenja na teme koje nas sve spajaju. A i sluze kao neka vrsta terapije, zar ne? Onaj koji svakodnevno pise svoje misli razumije sebe (ili nastoji da) bolje, ne? Mozda sam u krivu, no idem probat jer bog zna da mi je neka terapija potrebna. A i pisanje na maternjem mi zvuci privlacno... Zivjeci osam godina u Americi mi je otupilo vladanje jezikom kojim moji starci, familija, preci pricaju. Evo i sad dok pisem imam probleme s konstrukcijom i prevodom rijeci koje mi u mozak dolaze na engleskom. Pa mozda bi i to mogla biti prikladna tema za ovaj prvi post. Ne znam koliko vas cita blog.hr i monitor.hr van granica ex-Yu, vjerujem da vas ima podosta. Neki od vas su otisli vani prije dovoljno dosta godina da sad i ne mozete pricati na svom jeziku bez naglaska, bez padeskih gresaka a da ne govorim o jednacenju i slicnim stvarima. Meni zna doci kad pricam s frendovima ovdje da jednostavno moram preci na engleski jezik jer ne mogu naci bosansku rijec. Ima je, postoji, ali ta engleska mi je lakse dohvatljiva, cujem je sigurno cesce nego bosansku. Iako svakodnevno posjecujem stranice sirom Bosne i Hrvatske ne bi li bio imalo u toku desavanja tamo, to izgleda nije dovoljno. Pisem sigurno puno bolje nego govorim. Ne sad da pricam debilski, nego jednostavno nemam tu mogucnost da se izrazim na bosanskom jednako dobro kao na engleskom. A engleski je ponekad veoma ogranicen. Ima li vas slicnih? |